Kradljivica identiteta - Priča o digitalnom nasilju

Dobro veče.

Kao što znate, digitalno nasilje je ozbiljan problem koji se možete desiti bilo kad, a večeraš ćemo malo opširnije govoriti o tome uz pomoć jedne priče o digitalnom nasilju.

Pa, hajde da počnemo.

Čim je došla iz škole, jedna tinejdžerka zvana Lena je uključila svoj laptop i otišla na svoj Facebook nalog.

Samo je htela da se malo zabavi, i, ona nije nimalo očekivala da će joj se desiti nešto veoma čudno i traumirajuće po nju.

Kada se ulogovala na svoj profil da bi na njemu postavila fotografiju sa njenog druženja sa njenim najbližim prijateljicama, ona je primetila da joj je inbox bio pretpran porukama.

Bilo ih je preko sto.

Pitajući se šta se dešava, ona je otvorila svoj inbox samo da bi videla imena mnoge dece iz svog odeljenja u njemu i mnoštvo uvredljivih poruka.

U nekima je čak bilo i psovki.

Želeći da dođe do pozadine ovoga, ona je proverila par konverzacija da bi videla šta je toliko naljutilo njene drugare iz odeljenja.

Kada je videla šta je sve napisano sa njenog profila, ona nije mogla da veruje svojim očima.

Prema rečima mnoge dece iz Leninog odeljenja, ona je navodno pretila da će otkriti njihove najdublje i najmračnije tajne svima u školi ako joj ne daju svoj džeparac do sutra ujutru.

I, sva ta deca su bila u pravu.

Te zlobne poruke su stvarno dolazile sa njenog profila, i, niko nije ni pomislio o mogućnosti da je sve to neko drugi napisao sa Leninog profila, jer je ona jedina u odeljenju koja zna sve to.

Ona je oduvek bila devojka na koju se njeni vršnjaci oslanjaju kada im treba pomoć oko nečega ili osoba kojoj bi se poverili, ali, ta osoba hladnog srca je sve to uništila brže nego što je Lena uspela da započne sve to.

I, sve to se desilo samo zato što je ona bila nemarljiva.

Ali, ko je u stanju da uradi tako nešto i zašto?

Zbog svoje nemoći da zaustavi počinitelja i zbog sve mržnje koju su joj uputili njeni drugari iz odeljenja, ona je kleknula na pod i počela da plače.

To je trajalo par minuta, kada se Lena setila nečega.

Njena mama je uvek bila na njenoj strani bez obzira na to šta se desilo, i, kada god je imala neki problem koji nije mogla da reši, ona bi se obratila njoj za pomoć.

Novoštečeno samopouzdanje i vera da će tačka na ovu noćnu moru biti stavljena veoma brzo je ono što je podiglo Lenu sa poda i nateralo je da došeta do dnevne sobe, gde je Lena mislila da se njena mama nalazi u tom trenutku.

Čim je čula da je neko ušao u sobu, Lenina mama je podigla novine i videla njenu ćerku kako seda na kauč pored nje.

Iznenađena što je vidi štuštenu i sa ponekom suzom na licu koju je zaboravila da obriše, upitala ju je: "Lena, šta se desilo?".

"Nešto uzašno se desilo danas na Fejsbuku, mama, veoma užasno.", odgovorila joj je Lena šmrkćući.

"Šta je bilo, draga moja?", njena mama ju je upitala.

"Neko mi je ukrao identitet i slao je zlobne poruke mojim drugarima iz odeljenja u moje ime.

Sada me svi mrze.", Lena je odgovorila šmrkućući.

To je učinilo da se Lenina mama još više zabrine za svoju ćerku.

Koji zlobnik/ca bi naudio nevinom detetu koje mu nije ništa učinilo?

I, to čak nije ni bila mala stvar.

Ona je okrenula celo odeljenje svoje ćerke protiv nje.

Ali, ona nije mogla samo da sedi i gleda dok neko uništava život njene ćerke.

Moraće da joj pomogne.

U želji da dobije više informacija, ona je upitala svoju ćerku: "Ispričaj mi opširnije o čemu se radi, hoćeš li?".

"Neko mi je hakovao profil, i, pošto taj neko zna da ja znam tajne svakoga u odeljenju, ta osoba je svima pretila da će ih razotkriti celoj školi ako mi ne daju novac sutra ujutru u školi u moje ime, što znači da on ili ona želi novac.

Na šta su neki ljudi danas spali...", Lena je odgovorila šmrkćući.

Lenina mama je sada već bila na ivici besa zbog tog hakera, ali, ona nije mogla da iskaže to ni na koji način, jer je znala da će to još više povrediti njenu ćerku.

Ta osoba je stvarno prešla liniju.

Uništiti život jedne nevine devojčice zbog novca je greh, i, ona će uraditi sve što je u njenoj moći da zadovolji pravdu.

"Lena, jesi li nekome pričala lozinku za svoj Fejsbuk nalog u skorije vreme?", njena mama ju je upitala.

"Jesam, svojoj najboljoj drugarici, Sanji.", Lena je priznala bez ikakve muke.

To je bio pomalo neočekivani obrt događaja za Leninu majku.

Izgleda da ni njena ćerka nije ostala mirna u ovom slučaju.

Ona je znala da je pogrešila u tome što nije naučila svoju ćerku da bude digitalno pismena, ali, sada je kasno.

Jedino što je ona mogla da uradi jeste da prizna da je pogrešila i da ispravi svoju grešku.

"Lena, zar ne shvataš?

Sanja je kradljivica tvog identiteta.", rekla je.

I, rekla bi još više da je njena ćerka nije prekinula.

"To ne može biti Sanja!

Ona nije takva osoba!", drala se, opet plačući.

"Čekaj da ja nešto kažem.

Napravila sam jednu veliku grešku, zbog koje je sve ovo i počelo", priznala je uzdišući.

Lena je prestala da plače i postala je zbunjena.

Kako njena mama može da napravi grešku tolikih razmera koja bi započela ogroman problem?

Da, svi ljudi greše, i ona to zna veoma dobro, ali, ona nije razumela šta njena mama ima sa tim.

"Nisam te naučila digitalnoj pismenosti.", to što je njena mama rekla je probudilo Lenu iz njenih misli.

Ali, to nije dugo potrajalo.

Zbog ovog nepoznatog termina, "digitalna pismenost", ona se ponovo zamislila.

Šta je to i zašto je to važno?

"Digitalna pismenost ti pomaže da se snalaziš na internetu.

To je znanje o internetu, šta sve treba i ne treba da se radi na njemu i kako biti bezbedan na njemu.", to objašnjenje njene majke je probudilo Lenu iz njenih misli.

"Nisam te naučila, ali, obećavam da ću početi od današnjeg dana.

Obavestiću Sanjine roditelje i školsku upravu o ovome, i, nakon toga, pomoći ću ti da rešiš ostatak problema.

Ono što ćeš danas naučiti, to nećeš zaboraviti.

Dogovoreno?", i, nakon ovoga, Lena je klimnula glavom, osećajući olakšanje jer će njen problem uskoro biti rešen.

Nakon što je Lenina mama obavila sve neophodne telefonske pozive i nakon što se Lena vratila u sobu sa svojim mobilnim telefonom, otvorenim u Fejsbukovoj aplikaciji, one su opet sele na kauč, spremne da završe sve ovo.

"Vidim, ušla si u Fejsbukovu aplikaciju na svom telefonu?", Lena je klimnula glavom na to majčino pitanje.

"Je li Sanja izmenila tvoju šifru?", Lena je opet klimnula glavom.

"Okej, sada napravi novu lozinku pomoću opcije "Zaboravljena lozinka".

Potrudi se da ti lozinka bude jaka i unikatna.", Lena je opet klimnula glavom na majčine reči.

Uradila je sve što je rečeno i napravila je sebi novu lozinku.

"Sada izmeni i šifru za svoju imejl adresu, inače će Sanja moći da ti opet hakuje profil.", Lena je opet klimnula glavom.

Uradila je i to.

"I, na kraju, obriši istoriju gledanja.", Lena je opet klimnula glavom.

Njena istorija gledanja je izbrisana.

"Sada idi u svoju sobu i malo se odmori pre učenja.

I, ne brini, sve će biti u redu sutra.".

Lena je, verujući u reči svoje majke, otišla u svoju sobu.

Sve će biti u redu.

Ničije tajne neće biti razotkrivene, i, Lenin život će opet biti dobar.

Ali, nju je mučila još jedna stvar, bez obzira na to što se sve vraća na staro.

To je bila Sanja.

Sanja Milenković, osoba sa kojom je ona bila u istoj sobi u porodilištu, istom komšiluku, istoj školi i istom odeljenju još od prvog osnovne, poznata kao veoma nežna osoba i njena najbolja drugarica, nije kao što izgleda.

Iza te ljupke spoljašnosti i ponašanja se krila velika, mračna rupa u njenom srcu.

Pohlepa za sopvstvenom pričom, popularnošću i novcem ju je pretvorila u vešticu, što ona nije mogla da razotkrije pre nego što joj je to bilo napisano na čelu, ili, bolje rečeno, uređaju preko kojeg je hakovala njen profil i napisala sve one gadne poruke u njeno ime.

One više nikada neće biti prijateljice, i, možda će je Sanja čak i zamrzeti, iako je ona kriva, a ne Lena.

Možda će je njeni roditelji prebaciti u drugo odeljenje ili drugu školu, a možda čak i drugi grad nakon ovog incidenta, i, to će imati veliki uticaj na nju.

Život na kakav je ona navikla je zauvek nestao.

"Razmišljaću o ovome kasnije, pošto mi je majka rekla da se sada ne brinem.", tom misli, Lena je završila tok misli o trenutnoj situaciji na svojoj glavi i vratila se u sobu kako bi se malo odmorila pre učenja.

To je kraj ove priče.

I, ja verujem da iz nje svi možemo nešto da naučimo.

Za početak, nisu svi onakvi kakvim se predstavljaju, zbog čega treba biti oprezan šta radiš, gde ideš, sa kime se družiš i sl.

Takođe, ovde se mogu naučiti neke stvari ne samo o stvarnom svetu, već i o virtuelnom.

Ne treba nikome da pričaš svoje lozinke, nijednu, ni pod kojim uslovima, jer se nikad ne zna za što ta osoba traži tvoju/e lozinku/e.

Treba se naučiti digitalnoj pismenosti na vreme, i, ako znaš nekog odraslog ko se razume u to, slobodno mu/joj se obrati.

On/ona bi mogao/la bi da ti bude od velike pomoći.

I, ako vas neko digitalno uznemirava, to trebate da prijavite odraslima, razrednom/razrednoj (školskoj upravi ako je nešto ozbiljnije) i na broj 19833, broj Centra za bezdenost dece na internetu (ovo poslednje samo ako je stvarno neophodno).

To bi bilo to za sada.

Vidimo se sledećeg puta.

Doviđenja!


Коментари

Популарни постови са овог блога

Digitalno nasilje - analiza Google upitnika

Digitalno nasilje